Trideset godina Alfa Romeo 75

Prije trideset godina pojavila se posljednja transaxle Alfa za široke mase koja je uspjela stvoriti pravi kult obožavatelja.

Alfa Romeo 75 je dugo vrijeme i s mnogo uvjerenja smatrana posljednjom Alfom sa stražnjim pogonom. No, ipak smo svi bili u krivu. Srećom. Kroz godine su alterirali SZ i RZ (na platformi 75), 8C i 4C – kultni modeli s pogonom na stražnje kotače, ali za određenu nišu kupaca, obzirom na visoke cijene. Onda se 24. lipnja ove godine u grandioznom stilu pojavila Giulia sa tehnološkim rješenjima po ukusu alfista. Automobil koji se još mora dokazati, ali obećava mnogo. No, da se vratimo Alfi 75 i njezinoj de Dion stražnjoj osovini, mjenjačem smještenim straga za bolju raspodjelu težine i ponašanjem na cesti koje je ostalo urezano u pamćenje svima koji su je imali prilike voziti i bili sposobni zažmiriti na jedno oko po pitanju kvalitete izrade samog automobila.

alfa-75__3

75 godina Alfe Romeo

1985: Alfa Romeo slavi 75 godina postojanja. Vrlo važna obljetnica, proslavljena kako je i trebala biti. No, resursi su mali, tvrtka je u tijeku pregovora o budućnosti – dogovara se promjena vlasnika sa IRI na Fiat (koji je na natječaju pobijedio Ford). Nije teško shvatiti kako resursi za razvoj ovog projekta nisu bili u rangu onima dostupnima BMW-u i Mercedesu za njihove modele serije 3 i 190. U svakom slučaju, recept je bio uzeti nešto što je već tu: mehaniku sa Giuliette (1977.) izvedenu iz Alfette (1972.), ali i dalje vrlo sposobnu i aktualnu. Sa Giuliette su također preuzeta vrata, “kamuflirana” crnim plastičnim profilom uzduž bočne linije. Rad Ermanna Cressonija, glavnog dizajnera je najbolje što se moglo tražiti, obzirom na uvjete i ograničene resurse.

75-4

De Dion i transaxle

Iako je mehanika Alfe 75 u vrijeme predstavljanja bila starija od deset godina, još se uvijek bila na vrhu s aspekta užitka u vožnji. Sprijeda su dva četverokuta s kratkim amortizerima i torzionom šipkom, dok su stražnji kotači spojeni De Dion mostom u čijem je središtu smješten transaxle mjenjač. Svjedočanstvo mahnitom traženju bolje raspodjele težine su stražnji kočioni diskovi smješteni u sredini, na stranicama diferencijala: smanjenje mase dalo je mnoge prednosti, no mehaničari su se pošteno trebali oznojiti za obične servise.

Alfa Romeo DOCG motori

Cuore Sportivo Alfe 75 je autentičan: četverocilindraš iz Giuliette sa karburatorima pogonio je i 75. Osnovni motor je 1.6 (1.3 nije upotrebljen), a na vrhu ponude je V6 Busso: 2.5 sa 156KS u Quadrifoglio varijanti, kasnije povećan na 3 litre zapremnine sa 189KS. Moderniji 1.8 turbo motor imao je 155ks i ujedno je bio baza za 75 Turbo Evoluzione – pobjednika nekoliko utrka Super Touring prvenstva (ironično: omraženi nasljednik 155 pobijedio je u mnogo više, op. a.). No, pravi dragulj nazvan je Twin Spark i genijalno je djelo inženjera iz Aresea koji su povećali snagu i smanjili potrošnju ugradnjoj jedne dodatne svjećice na svaki cilindar (sustav viđen i na ranijim Alfama, poput Giulie Sprint GTA). Uz sve financijske probleme, uspjeli su napraviti pravo remek-djelo.

75-1

Cijenjena koliko i kontradiktorna

Radio je bio smješten na vrhu središnje konzole, ispred i ispod ručice mjenjača, gdje je upravljanje njime bilo moguće jedino neprirodnim okretanjem zgloba. Nije stvar u novcu, već u racionalnosti. Volan je bio vrlo čudnog, nakošenog položaja – što je svojevrsni trend u talijanskim automobilima onog vremena. Uz sve to, gumbi za otvaranje prozora nalaze se iznad glave, blizu retrovizora. No, to je manji problem.

Ipak, Alfa 75 vrijedi mnogo više od samog zvuka motora i preupravljanja. To najbolje znaju oni koju je posjeduju.

Želite vijesti u sandučić?

Prijavite se na naš newsletter

Hvala na prijavi! Provjerite e-mail.

Nešto je pošlo po zlu. Probajte ponovo.

Alfa Romeo
Newsletter

Tjedni pregled novosti direktno u vaš e-mail sandučić.

Hvala na prijavi! Provjerite e-mail.

Nešto je pošlo po zlu. Probajte ponovo.